Hriscanstvo nas uci da je ljudski prastati. Umeti oprostiti neciji greh,stetu, nanesenu nama licno zaista je velika stvar narocito ako nemamo potrebu da vratimo lose losim. Kazu da prastanje oplemenjuje, da to rade uzviseniji, vredniji, plemenitiji. Koliko je topla hladna osveta i toplo srdasce koliko ume da zahladni?

 Sa sazrevanjem trudio sam se da sve svoje nedostatke korigujem ili ispravim. Karakterne osobine stecene sredinom u kojoj sam odrastao, izmenjene zivotnim iskustvom i pored najbolje volje ponekad nisam uspeo da promenim. Jos uvek mi se , pored najbolje volje da uradim suprotno, desava da odreagujem instiktivno gotovo animalno.

 Mudrost je odlika godina  i iskusenja a ja sebe po tom pitanju jos uvek smatram isuvise mladim. Valjda je deo mog karaktera ili temperamenta da budem takav kakav sam i pored vrlo jake samokriticnosti jos uvek ne reagujem da je hriscanski prastati , vec u maniru mog omiljenog grafita “ Oko za oko , pasta za zube “.

 - Vidim neke promene , odkuda vi opet zajedno – pitala me Didi koja je dosla da popijemo prvu jutarnju kafu .

- Ne vidis dobro- odgovorio sam kroz smesak.

- Jao mene si nasao da farbas, govori .

- Duga prica i komplikovana- branio sam se cutanjem.

- Imam vremena i strpljena – slusam- bila je uporna i nepopustljiva .

- Ok, ako bas insistiras .

 Skoro je proslo deset meseci od raskida sa Cicom. Uspeo sam da naucim da funkcionisem singl. U samom pocetku bilo je veoma tesko ali kako kaze jedan narodnjacki hit … Ziv se covek na sve navikne. Imao sam nekoliko pokusaja ostvarivanja nekih “ozbiljnijih “ poznanstava ali se brzo ispostavljalo da jednostavno niko mi neodgovara.

 Utisak vedre i nasmejane osobe, koja olako prihvata zivot i sve u njemu samo je maska iza koje se krije dijametralno suprotna licnost. Otvoreno priznajem, tezak sam ko crna zemlja, zahtevan u tri lepe… cesto sitnicav i ne retko cinican.

Jednostavno u svim odnosima, prijateljskim ili ljubavnim trazim maximalnu posvecenost jer i ja dajem i vise od sto posto sebe. Zato valjda kazu da me tesko voleti ali ko me jednom voleo tesko me ikad moze zaboraviti.

 - Cao Cicojka moja lepa sta se radi? Stajalo je u tekstu poruke koju sam upravo primio.

- Oh kakvog li iznenadjenja – pomislio sam.

 Nikada nisam bio ljubitelj sms – a  (short message service) , vec live kontakta. Smatram da slova nemaju karakter i da jasno ne mogu pokazati odredjene reakcije kao sto to moze glasovna komunikacija. U glasu sam , sa godinama, uspeo da procitam i saznam i ono sto bi neko najmanje hteo da otkrije pa sam uvek pribegavao tome da na sms-ove neodgovaram vec pozovem posiljaoca iste i kako se ono kaze ljudski ispricam.

- Zdravo, sta se radi ? pitao sam Cicu ciji sam glas sa nestrpljenjem cekao da cujem.

- Zdravo Luka. Drago mi je da ti opet cujem glas. – zvucala je veselo i mazno.

- Hahaha, nasmejao sam se, mislio sam da nikada vise neces pozeleti ni da me vidis ni da me cujes.

- Zasto ne bih, ti znas da ces zauvek ostati moja  najbolja Cicojka na svetu.?

- Ne znam, mozda sam nekada znao, sada sam siguran da vise nisam .

- Sanjala sam te vec nekoliko noci, uzelela sam se tebe, Palica, vikendice , svega.

- Ti se jos secas? Meni se to cini kao davno proslo vreme kao da se nekom drugom desilo. Prosto sam iznenadjen sta ti bi, odjednom ?

- Ti ! – rekla je glasno. Stvarno se ispostavilo kao tacno ono sto si mi na samom pocetku , onomad pre sedeam i kusur godina rekao ?

- Podseti me, neseca se baba sine, izlapela- rekao sam kroz smeh iako sam odlicno znao koja je njena sledeca recenica.

- Rekao si na samom pocetku citiracu velikog mislioca, nasmejala se , “ Ko mene jednom proba, nikad me nezaboravi”. Probala sam te i stvarno je tacno, ti se lako ne zaboravljas!

- Hajde malo me jos hvali , evo cvetam ko ruzica poljska.- pravio sam sale na njen i svoj racun.

 Trebalo je samo nekoliko destina minuta da se pojavi pred mojim vratima. Deset meseci koliko je nisam video iznenadilo me je. Na prvi pogled skoro ista ali u potpunosti razlicita. Dobo prepoznatljiv osmeh na njenom licu ovaj put nije uspeo da sakrije umor koji je duboko nosila u sebi. Delovala je nezadovoljno, prazno, sa jos kojom sitnom boricom oko ociju- ostarila je. Pitate se a ja ? Nisam. Mnogi su mi govorili ono sto sam i sam osecao, preporodio sam se , podmladio i bio opet onaj veseli decak koji je pobegao iz mene. Pitali su me kako ? Ponovo sam naucio da volim sebe i uzivam u sebi. Priustio sam sebi sva ona sitna i krupna zadovoljstva koja su me ispunjavala. Bez Cice u mom zivotu mnogo toga se promenilo. Poceo sam valjda drukcije da zracim, opustenije, vedrije, otvorenije. Ljudi su to umeli da prepoznaju.

 - Luka , uspeo si – pomislio sam sam u sebi iznenadjen sopstvenom smirenoscu.

 Negde duboko bojeci se ovog susreta nisam bio siguran jos uvek na cemu sam. Pogled na nju dao mi je odgovor na sve. Ispred mene je stajala stvar. Kao da se pojavila santa leda, frizider, ormar. Apsolutno nista nisam vise osecao prema njoj. Nije bilo ni nostalgije ni tuge, ni gadjenja ni mrznje, ni radosti ni sazaljenja jednostavno praznina , shvatio sam – preboleo sam je. Za mene jedna ogromna pobeda, nad samim sobom.

 - Hm pitam se jeli ti trebao kompas da nadjes put – zadirkivao sam je.

- Luuuka – rekla je nezno, dovoljan kompas je uvek srce.

- Kafa, moze?

- Naravno. Vidim blistas, imas nekog ?- postala je konkretna.

- Cicooooo, pa licim li ti ja da cu sutra mreti pa da mi treba ispovedanje?

- Neces vidim oziveo si.

- Ah sta da ti kazem to je moja shalma – smejao sam se.

 Njen mali crni ruksak otkrio mi je u potpunosti njenu nameru. Ponela je sve neophodno da prespava kod mene, toliko puta sam ga video. Posle nekoliko trenutaka razmisljanja odlucio sam u sebi da joj dozvolim da prespava, tu pored mene.

 Nekada zajednicka postelja, nikada kao te noci nije mi se cinila praznija , nisam je jednostavno osecao. Njeno pribijeno telo uz moje samo mi je stvaralo osecaj mucnine, nisam je jednostavno vise zeleo. Koliko god da se trudila , a upotrebila je sve dobro znane trikove, nije joj islo. Stavila je moj omiljeni parfen, obukla cisto belo pamucno rublje, bez cipke bez ukrasa, u tome mi je uvek bila najprivlacnija, tako jednostavna, raspustila kosu ali nista.

 - Mene mazes i lazes a ‘vamo- namrgodila se Didi.

- Cekaj gde srljas ima jos?

- I reci mi da niste ..

- Jbg-a ima delova tela koje jednostavno nemozes kontrolisati.

- Razocarao si me, svi ste vi muskarci isti.

- Nisam Didi, branio sam se, ona je sve sama. Ulozila je toliko strasti i umeca da mi ugodi..

- A tebi vidim bilo lose…mislim Luka.

- Veruj mi osecao sam se odvratno, zloupotrebljeno

- Ahaha a toga si se verovatno setio tamo negde posle drugog treceg puta.

- Didi- podviknuo sam ,slusaj me necu ti vise nikad nista reci.

- Slusam.

- Mislio sam da je stereotip americkih filmova da zrtve napada ili silovanja satima stoje ispod tusa, nije. Tusirao sam se dva sata, bezuspesno. Osecao sam se prljavo, jadno zeleo sam da skinem taj osecaj sa svoga tela, nije vredelo bilo je u srcu ne na kozi.

- Luka, jebalo majku ako si ti normalan. Evo i da se prekrstim, muskarac koji se kaje sto ga je.. da prostis i jos bivsoj. Boze sacuvaj i sakloni.

- Jel se secas da mi je komp riknuo u f