Hriscanstvo nas uci da je ljudski prastati. Umeti oprostiti neciji greh,stetu, nanesenu nama licno zaista je velika stvar narocito ako nemamo potrebu da vratimo lose losim. Kazu da prastanje oplemenjuje, da to rade uzviseniji, vredniji, plemenitiji. Koliko je topla hladna osveta i toplo srdasce koliko ume da zahladni?

 Sa sazrevanjem trudio sam se da sve svoje nedostatke korigujem ili ispravim. Karakterne osobine stecene sredinom u kojoj sam odrastao, izmenjene zivotnim iskustvom i pored najbolje volje ponekad nisam uspeo da promenim. Jos uvek mi se , pored najbolje volje da uradim suprotno, desava da odreagujem instiktivno gotovo animalno.

 Mudrost je odlika godina  i iskusenja a ja sebe po tom pitanju jos uvek smatram isuvise mladim. Valjda je deo mog karaktera ili temperamenta da budem takav kakav sam i pored vrlo jake samokriticnosti jos uvek ne reagujem da je hriscanski prastati , vec u maniru mog omiljenog grafita “ Oko za oko , pasta za zube “.

 - Vidim neke promene , odkuda vi opet zajedno – pitala me Didi koja je dosla da popijemo prvu jutarnju kafu .

- Ne vidis dobro- odgovorio sam kroz smesak.

- Jao mene si nasao da farbas, govori .

- Duga prica i komplikovana- branio sam se cutanjem.

- Imam vremena i strpljena – slusam- bila je uporna i nepopustljiva .

- Ok, ako bas insistiras .

 Skoro je proslo deset meseci od raskida sa Cicom. Uspeo sam da naucim da funkcionisem singl. U samom pocetku bilo je veoma tesko ali kako kaze jedan narodnjacki hit … Ziv se covek na sve navikne. Imao sam nekoliko pokusaja ostvarivanja nekih “ozbiljnijih “ poznanstava ali se brzo ispostavljalo da jednostavno niko mi neodgovara.

 Utisak vedre i nasmejane osobe, koja olako prihvata zivot i sve u njemu samo je maska iza koje se krije dijametralno suprotna licnost. Otvoreno priznajem, tezak sam ko crna zemlja, zahtevan u tri lepe… cesto sitnicav i ne retko cinican.

Jednostavno u svim odnosima, prijateljskim ili ljubavnim trazim maximalnu posvecenost jer i ja dajem i vise od sto posto sebe. Zato valjda kazu da me tesko voleti ali ko me jednom voleo tesko me ikad moze zaboraviti.

 - Cao Cicojka moja lepa sta se radi? Stajalo je u tekstu poruke koju sam upravo primio.

- Oh kakvog li iznenadjenja – pomislio sam.

 Nikada nisam bio ljubitelj sms – a  (short message service) , vec live kontakta. Smatram da slova nemaju karakter i da jasno ne mogu pokazati odredjene reakcije kao sto to moze glasovna komunikacija. U glasu sam , sa godinama, uspeo da procitam i saznam i ono sto bi neko najmanje hteo da otkrije pa sam uvek pribegavao tome da na sms-ove neodgovaram vec pozovem posiljaoca iste i kako se ono kaze ljudski ispricam.

- Zdravo, sta se radi ? pitao sam Cicu ciji sam glas sa nestrpljenjem cekao da cujem.

- Zdravo Luka. Drago mi je da ti opet cujem glas. – zvucala je veselo i mazno.

- Hahaha, nasmejao sam se, mislio sam da nikada vise neces pozeleti ni da me vidis ni da me cujes.

- Zasto ne bih, ti znas da ces zauvek ostati moja  najbolja Cicojka na svetu.?

- Ne znam, mozda sam nekada znao, sada sam siguran da vise nisam .

- Sanjala sam te vec nekoliko noci, uzelela sam se tebe, Palica, vikendice , svega.

- Ti se jos secas? Meni se to cini kao davno proslo vreme kao da se nekom drugom desilo. Prosto sam iznenadjen sta ti bi, odjednom ?

- Ti ! – rekla je glasno. Stvarno se ispostavilo kao tacno ono sto si mi na samom pocetku , onomad pre sedeam i kusur godina rekao ?

- Podseti me, neseca se baba sine, izlapela- rekao sam kroz smeh iako sam odlicno znao koja je njena sledeca recenica.

- Rekao si na samom pocetku citiracu velikog mislioca, nasmejala se , “ Ko mene jednom proba, nikad me nezaboravi”. Probala sam te i stvarno je tacno, ti se lako ne zaboravljas!

- Hajde malo me jos hvali , evo cvetam ko ruzica poljska.- pravio sam sale na njen i svoj racun.

 Trebalo je samo nekoliko destina minuta da se pojavi pred mojim vratima. Deset meseci koliko je nisam video iznenadilo me je. Na prvi pogled skoro ista ali u potpunosti razlicita. Dobo prepoznatljiv osmeh na njenom licu ovaj put nije uspeo da sakrije umor koji je duboko nosila u sebi. Delovala je nezadovoljno, prazno, sa jos kojom sitnom boricom oko ociju- ostarila je. Pitate se a ja ? Nisam. Mnogi su mi govorili ono sto sam i sam osecao, preporodio sam se , podmladio i bio opet onaj veseli decak koji je pobegao iz mene. Pitali su me kako ? Ponovo sam naucio da volim sebe i uzivam u sebi. Priustio sam sebi sva ona sitna i krupna zadovoljstva koja su me ispunjavala. Bez Cice u mom zivotu mnogo toga se promenilo. Poceo sam valjda drukcije da zracim, opustenije, vedrije, otvorenije. Ljudi su to umeli da prepoznaju.

 - Luka , uspeo si – pomislio sam sam u sebi iznenadjen sopstvenom smirenoscu.

 Negde duboko bojeci se ovog susreta nisam bio siguran jos uvek na cemu sam. Pogled na nju dao mi je odgovor na sve. Ispred mene je stajala stvar. Kao da se pojavila santa leda, frizider, ormar. Apsolutno nista nisam vise osecao prema njoj. Nije bilo ni nostalgije ni tuge, ni gadjenja ni mrznje, ni radosti ni sazaljenja jednostavno praznina , shvatio sam – preboleo sam je. Za mene jedna ogromna pobeda, nad samim sobom.

 - Hm pitam se jeli ti trebao kompas da nadjes put – zadirkivao sam je.

- Luuuka – rekla je nezno, dovoljan kompas je uvek srce.

- Kafa, moze?

- Naravno. Vidim blistas, imas nekog ?- postala je konkretna.

- Cicooooo, pa licim li ti ja da cu sutra mreti pa da mi treba ispovedanje?

- Neces vidim oziveo si.

- Ah sta da ti kazem to je moja shalma – smejao sam se.

 Njen mali crni ruksak otkrio mi je u potpunosti njenu nameru. Ponela je sve neophodno da prespava kod mene, toliko puta sam ga video. Posle nekoliko trenutaka razmisljanja odlucio sam u sebi da joj dozvolim da prespava, tu pored mene.

 Nekada zajednicka postelja, nikada kao te noci nije mi se cinila praznija , nisam je jednostavno osecao. Njeno pribijeno telo uz moje samo mi je stvaralo osecaj mucnine, nisam je jednostavno vise zeleo. Koliko god da se trudila , a upotrebila je sve dobro znane trikove, nije joj islo. Stavila je moj omiljeni parfen, obukla cisto belo pamucno rublje, bez cipke bez ukrasa, u tome mi je uvek bila najprivlacnija, tako jednostavna, raspustila kosu ali nista.

 - Mene mazes i lazes a ‘vamo- namrgodila se Didi.

- Cekaj gde srljas ima jos?

- I reci mi da niste ..

- Jbg-a ima delova tela koje jednostavno nemozes kontrolisati.

- Razocarao si me, svi ste vi muskarci isti.

- Nisam Didi, branio sam se, ona je sve sama. Ulozila je toliko strasti i umeca da mi ugodi..

- A tebi vidim bilo lose…mislim Luka.

- Veruj mi osecao sam se odvratno, zloupotrebljeno

- Ahaha a toga si se verovatno setio tamo negde posle drugog treceg puta.

- Didi- podviknuo sam ,slusaj me necu ti vise nikad nista reci.

- Slusam.

- Mislio sam da je stereotip americkih filmova da zrtve napada ili silovanja satima stoje ispod tusa, nije. Tusirao sam se dva sata, bezuspesno. Osecao sam se prljavo, jadno zeleo sam da skinem taj osecaj sa svoga tela, nije vredelo bilo je u srcu ne na kozi.

- Luka, jebalo majku ako si ti normalan. Evo i da se prekrstim, muskarac koji se kaje sto ga je.. da prostis i jos bivsoj. Boze sacuvaj i sakloni.

- Jel se secas da mi je komp riknuo u februaru i da mi je isparilo dva foldera.

- Secam se.

- E u svoj toj strasti priznala mi je da njen decko, onaj mali ogavni gmaz, posle neke njihove rasprave mi je iz ciste ljubomor hakovao komp i pokupio sve nase slike.

- Luka ti mene zajebavas.

- Ne Didi bas tako, znas da sam ti i onda rekao da mi je bilo cudno da mi fale samo ta dva foldera, da je neki virus valjda bi se sve zdrdalo.

- Ma sad bi ga ustrojila , joj da mi ga sresti.

- Smiri hormonice.

 Duboko me je povredilo saznaje da neko sa kim sam proveo tolike godine je dozvolio osobi, sa kojom nemam aman bas nikakve veze da rovari po mom zivotu nicim izazvana sa moje strane. Nije trebalo mnogo da sabiram i oduzimam da bi shvatio da je Cica te noci bila sa njim u nekoj svadji i da sam joj ja posluzio samo kao osveta ili uteha.

Licim li vam ja na ustanovu za zbrinjavanje socijalnih slucajeva? Naravno da Ne.

 Poznajuci Cicine obaveze lako je bilo zakljuciti da je pocela da zivi sa svojim deckom. Javljala se na moje pozive iskljucivo u prepodnevnim satima, najkasnije do 16 h posle cega je ili bila nedostupna ili jednostavno nije bilo odgovora. Nedeljom nikada nije slala nijednu poruku, eventualno je subotom pozivala sa fiksnog broja iz stana svojih roditelja ali jako retko.

 - Radujem se sto cu opet sa tobom na Palic, nas mali raj.

- Setio sam se kad vec imam poslovnih obaveza u Subotici da bi ti eventualno htela da mi se pridruzis.

- Luka takav poziv znas da neodbijam.

 U samom centru Docekala nas je velika guzva. Mesta za parkiranje nije bilo ni za lek. Desetak minuta smo cekali dok nismo ugrabili priliku da se parkiramo.

 - Cico obavezno posalji sms, znas da ovde neprastaju.

- Jesam ali  nisam dobila potvrdu da je poruka prihvacena.

- Eno ga komunalni daj da proverimo.

 Mom oku nije nikako promaklo da je promenila , novi i moderniji mobilni telefon.

 - Sad kad je sve uredu mozemo na rucak- veselo je rekla.

- Ja castim- preduhitrio sam je.

- O kakva promena.

- Vidi novi telefon, mogu da pogledam-odglumio sam vesto iznenadjenje.

- Jeste.

- Pa pusti Cico necu ga pojesti. Koji je ovo spejs satl. Tac skrin, ma ja bi ti se ovde izgubio ko magare u magli .

- Jesi li video?- nervozno je pitala.

- Cekaj, kako dobre aplikacije, uuuu sta sve ovde ima.

 Mene je njen mobilni zanimao kao proslogodisnji sneg. Ono sto sam ja trazio bio je ustvari broj telefona njenog dragog , koji se vodio pod imenom Macan – ogavnog li nadimka. Nemam ja nista protiv te reci ali znajuci fizicki kako on izgleda i opisnog prideva koji mu je dodeljen, pa on samo moze biti debelokozni gmaz od miloste, ko moze da mu kaze, gmazic.

 Trebam li napomenuti da sam brojke zapamtio u sekundi.

 - Imam te mamicu ti jebem – pobedonosno sam vikao u sebi.

 Svo vreme naseg boravka u Subotici nervozu sam prikrivao osmehom i dobro odglumljenim detinjarijama, misleci samo o jednom – osveta.

 - Cico , kad nam je vec usput mogli bi da svratimo do vikendaje da vidim sta moje kuce rade a i siguran sam da ce se tebi obradovati.

- Pa da znas da bi i mogli – prihvatila je iz prve.

 Topao septembarski dan isao mi je na ruku. Posle duge voznje  vikendica se nasla pred nama u pravom trenutku.

 - Nesto sam nocas lose spavala a ovde kad dodjem uvek bi mogla. Nigde se nisam u zivotu naspavala kao ovde.

- Cico ponasaj se kao u svojoj kuci , raskomoti se lezi i tako nigde nezurimo .

- I to sto kazes, mogli bi da odmorimo sat- dva.

 Kao i uvek raskomotli smo se i legli u jedan krevet.

 -Cico danas si me bas usrecila ne znam kada sam bio ovako srecan – glumio sam za oskara.

- Stvarno- smeskala se.

- Najstvarnije. Cekaj da nas slikam , hocu da imam uspomenu na ovaj dan. Zagrli me i osmeh , pticica.

 Cim je zaspala uzeo sam telefon i poslao gmazu msm sa slikom i tekstom :

 “ Da utpotpunis kolekciju mojih i Cicinih slika, mislim da ti ova nedostaje… i da hvala ti sto si mi pozajmio devojku”

 Reakcija nije izostala ubrzo sam dobio odgovor – nema na cemu.

 - Nema na cemu ?  hahaha. E sad ces videti mali gmazu da ima itekako.

 Prsti su sami klizili po tipkama dok sam ja razuzdane maste pisao o svemu sto sam znao da ce ga povrediti.

 - Luka, stvarno si to uradio? Zaprepasceno me pitala Didi.

- Najstvarnije, valjda me znas. Oko za oko..

- Pasta za zube hahahha nasmejala se. Dodji da te ljubim sto si mu zabiberio corbu.

- Didi a on po zanimanju kuvar hahahah, al ja bolju zaprsku pravim .

- Ma sta kazes , pa ovo je hit Luka, hit. E za ovu majstoriju ja pravim rucak, daj varljacu i kecelju.

- Treba li pomoc strucnjaka?

- Uzivaj , zasluzio si, mogu sama. Joj bleso koliko te volim sto si tako lud.

- I ja tebe, najludji .

 LM (elem) Nerazmisljajuci u svojoj ljutnji gmaz je Cicu zvao sa posla i tako mi otkrio i gde radi. Moja predpostavka na osnovu njenog javljanja ispostavila se tacna u odnosu na njegovo radno vreme. Zvala me je ljutita da pita sta se to desilo a ja sam se pravio nevest. Nikada u zivotu nisam zeleo da budem druga violina, sto ja volim da kazem ili dirigent ili nista. Iako nehriscanski nisam se pokajao ni u jednom trenutku. Smesna je bila predpostavka malog gmaza da slike cuvam samo na jedno mestu, uvek na najmanje tri, sve uspomene i dalje imam, uzaludan mu trud.

 p.s.

 Kazu da je osveta najsladja kad se sluzi hladna, proverio - tacno. Iako je lepo prastati, neke stvari morate vratiti istom merom, nije bitno kada, glavni zacin je strpljenje i sto ga vise stavite bice vam ukusnije. Srce mi je postalo opet toplo ogrejano saznanjem da sam zauvek zavrsio sa prosloscu  smeseci se pocetku koji obecava. Cica se vise nikada nije javila ni pojavila a moja verna Didi napravila mi je fenomenalan rucak, koji cu dugo pamtiti

mareziluka

KROMPIR PAPRIKAS

 

 

 

Potrebno:

4 Pileca bataka sa karabatakom

 6-8 krompira srednje velicine

2 glavice crnog luka

3-4 cena belog luka

Ulje, so, vegeta tucana slatka i ljuta crvena paprika, sangarepa, persunov list.

 Na malo ulja staviti luk da se dinsta, odmah dodati i oljusten krompir isecen na  kriske. Posle pet minuta dinstanja dodati sangarepu i beli luk. Dinstati dok kronpir ne pocne da meksa, zatim ubaciti meso  i ostale zacine i naliti vodom da ogrezne, kuvati oko 1 ½ h na tihoj vatri uz povremeno dolivanje ne vise od 2 dcl vode i mesanje.

Prijatno!