
Zivot je moje prijatelje i mene rastrkao na sve strane sveta. Iz danasnje perspektive deluje kao san ona nasa zajednicka slika svih dana koje smo provodili zajedno. Uvek hrabar , ponajcesce vise lud nego junacan, strahujem samo od usamljenosti.
Kao blizanac od samog rodjenja navikao sam na duet. Pomisao kako bih jednog dana mogao ostati sam bez igde ikoga je osecanje koje duboko potiskujem u sebi ne zeleci da to dozivim. Taj moj najstrasniji demon promolio je glavu sasvim iznenada , odjednom.
Za manje od dve godine citav jedan dobro uredjeni kosmos izokrenuo se naglavacke. Stajao sam nemocno posmatrajuci kako se sve ono od cega sam godinama strepeo desava sada i meni.
Skupiti sve drage ljude u isto vreme na jednom mestu postao je mukotrpan zadatak. Cini mi se ponekad da se lakse napravi i budzet jedne drzave nego sto se organizuje jedno jednostavno druzenje- okupljanje.
U hramu nase mladosti, restoran Atina, pod slikom raskosnog i ponosnog pauna, na garnituri br.1, kako se vodi u planu samog restorana, stajala je tabla sa natpisom – RESERVE.
Barokna stilska garnitura, sastavljena od jednog troseda i dve fotelje, zlatnom bojom izrezbarenog drveta svetlela je kao oltar. Vezeni crni muslin sa belim ruzama smirivao je svaki nemir, vracao spokoj koji se davno izgubio.
- Sedi, sada bi trebali da dodju i ostali- rekao sam Didi.
- Kao da je bilo juce kada smo ovde sedeli svaki dan, vidi nas sada.- sa setom u glasu je dodala dok se smestala na desnoj ivici troseda , onoj uz moju fotelju u kojoj sam uvek sedeo.
Uvek volim da sednem na mesto u restoranu sa kojeg mogu da posmatram ulaz ili izlog i zivot koji , razdvojem samo jednim tankim staklom od svega nekoliko milimetara, protic tu ispred, na ulici.
- Evo ih i ostali.
- Malo kasnimo , ali znas kako je moj zverko kad treba negde da kidnem- rekla je nasmejana Nina.
- Bitno je da smo stigle.- nasmejala se Mica.
- Jel nam jos neko fali, Gonzo gde je on?
- Lesi je opet pobegao od kuce ima vec nekoliko nedelja, ne brinem, znam kad mu dosadi vratice se.
- Nista novo, vec smo se navikli- potvrdila je Didi moju konstataciju.
- Nemate pojma koliko mi ovo fali, prosto sam se svega uzelela- Mica je tuzno rekla.
- Eto Mico sada , ako Bog da, ti i Nina ce te biti nase istureno odeljenje u Beogradu a centar ostaje ovde, uvek da vas cekamo.
- Nije to to – hocu opet kao nekada ovde.
- Srce ne bira ni mesto ni vreme – nasmejala se Nina, nas dve to bar najbolje znamo.
Slatke muke oko snalazenja za novac kako bi sebi priustili izlazak odavno su ostale iza nas. Narucili smo sve ono sto nam je srce godinama htelo, bez bojazni da necemo imati dovoljno da platimo.
- Svecano otvaram samit svrstanih po prvi put, nesvrstane smo odavno prevazisli, iz Afrike doselili smo se u majku Evropu.
- Cekaj cekaj ti si jos nesvrstan. – sve tri su istovremeno rekle.
- Danas o tome zelim da vam pricam –povukao sam dim cigarete, udobno se zavalio u fotelju i poveo u nepoznato.
I kada nisam imao zvanicnog posla uvek sam se trudio da ostanem u mentalnoj kondiciji. Knjige, slikanje, pozoriste, film, kultura nista nisam propustao. Kao i svaki kreativac, vizuelnog opredeljnja, zanimalo me da naucim sto je moguce vise stvari iz te oblasti.
U fazi zvanoj reziram- montiram vec nekoliko nedelja pokusao sam da shvatim kako funkcionise program Adobe After effects ali mi nije polazilo za rukom. Paleta specijalnih efekata koju nudi ovaj program u video produkciji zaslepela me je toliko da sam odlucio da kao i svaka mazga , tvrdoglav po svojoj prirodi, nikako ne odustajem.
Nocima sam prekopavao sajtove po internetu ali uz moje varedno znanje engleskog jezika nikako nisam mogao da pohvatam sve detalje. Jedne noci na stranicama jednog foruma neko veoma strpljiv odgovarao je na sva moja pitanja uzaludno trudeci se da mi prenese znanje koje poseduje.
- Imas li skype? – stajalo je u poruci.
-U 21 veku pa da nemam , kakvo je to pitanje. Imam i mikrofon i kameru, pa bi mi bilo lakse to glasovno da mi objasnis nego da nabadam ko coravo pile ovu tastarur- odgovorio sam.
- Daj nick saljem ti poziv.
- Ok.
Posle odobrenog zahteva i par razmenjenih informacija stigao mi je zahtev za video poziv uz obrazlozenje da cu kroz vizuelno posmatranje datih procesa najlakse nauciti kako cela stvar funkcionise.
- Hello, veselo sam rekao smeseci se u kameru.
- Hello- sa druge strane iznenadio me je zenski glas.
- Ups, nisam znao da kuckam sa damom, ja tebe ne vidim.
- Vidim ja tebe, a ti gledaj u monitor jer sam skrinovala moj desktop kako bi lakse pratio.
Posle sat vremena strpljivog objasnjavanja mnogo toga mi je bilo jasno. Prijatan zenski glas do samih tancina sve mi je objasnio.
- Nadam se da ces sada uspeti da montiras to sto si hteo.
- Svakako.
- Ok.
- Mogu li barem videti sa kim sam razgovarao ako nije problem, kada si ti mene vec videla?
Usledila je kratka pauza.
-Saljem ti link mog facebook profila pa tamo pogledaj, sad sam u pizami pa nije prikladno za pojavljivanje.
- Toliko femkanja niokocega – pomislio sam
Iz ciste rasoznalosti morao sam da pogledam. Jednim klikom predamnom se otvorila stranica na kojoj je stajala slika , pa malo je reci bozanstva.
Bademaste oci, lep nos, mala pravilna usta. Ostao sam u trenutku bez daha. Jednostavno nisam mogao poverovati da se meni ovo desava. Svakako to je bio samo san, najludji i najhrabriji koji sam ikada mogao sanjati.
Proverom datuma rodjenja video sam da prelazi moju uobicajnu granicu pa sam odmah odustao. Jos jednom sam kliknuo na sliku, sa setom konstatovao – steta i ugasio racunar.
Na moju e mail adresu vec sledeceg dana stigla je poruka sa pitanjem kako napredujem. Ne zeleci da gubim ni trena u povratnoj sam dao moj broj telefona sa obrazlozenjem da ako je zaista zanima nek pozove pa cu sve lepo tonski objasniti.
Glas je jedan od mojih najboljih kvaliteta. Mnoge zene su rekle da je izuzetno prijatan i topao, pa sam igrao na tu kartu. Sa iskustvom radiskog voditelja, neobuzdanom mastom i osobinom vestog oratora odlucio sam da pokusam da joj postanem simpatican ako nista vise od tog.
Iz noci u noc , iz dana u dan sve cesce i sve duze smo pricali. Priznala je da sam jojj se dopao jos na prvi pogled a da je svaku sumlju otklonila vec sa prvim razgovorom. Iskren kao i uvek zahvalio sam joj na komplimentu, objasnio da je razlika od sedam godina za mene prevelika i da mozemo popiti pice ako nekada dodje u Novi Sad.
Uporno se trudila da obrazlozi da iako je mladja sedam zrela je koliko i ja. Slusajuci stavove i njena razmisljanja sasvim sam bio siguran da nikako nije i da joj fali dobar deo zivotnog iskustva kako bi bili u istoj ravni.
- Ne zanima me nista, ja sutra dolazim kod tebe da te upoznam, ne mozes me spreciti.
- Ako bas insistiras.
- Ja zelim da lice u lice budem sa momkom koji mi se po svemu sto sam cula od njega za ova dva meseca price jako dopada, ja sam se zatreskala u tebe ko tele u sarena vrata.
- Hahahah – gromoglasno sam se nasmejao. Moje tele, zatreskano, ja sam jos ludji sto pristajem, hajde da nam bude obojema ludo muuuuuuuuuuuuuuuu
- Hajde kravo, moja- rekla je kroz smeh.
Mnogo toga prozivljenog u zivotu nije mi dalo da stvaram ikakvu iluziju. Nisam zeleo preterano da se dotrujem i picanim, hteo sam da budem sto prirodniji i svoj, kao da idem na vidjenje sa nekim starim prijateljom.
Cekao sam je na stanici 4-ke pored podhodnika paleci jednu za drugom cigaretom. Znao sam da dolazi taksijem posto grad ne poznaje jer je iz Beograda. Zadubljen u neke svoje misli nisam ni primetio kada se ispred mene zaustavio zuti novusov ( najpoznatije i najbolje novosadsko taxi udruzenje ) auto.
- Zdravo luda kravo- rekla je sa velikim osmehom na licu.
-Zdravo blentavo tele.
- Jos si lepsi u prirodi.
- Daj molim te nelupetaj ili menjaj dioptriju.
- Ti si taj koga trazim vec godinama, leptirici mi igraju u stomaku.
- Smiri se, kuda cemo.
- Zelim da sa tobom u miru pricam , vodi me.
- Onda podji, znam jedno mesto.
U samom centru grada nalazi se hotel Vojvodine. Doduse star i pomalo oronuo , ali vrlo povoljan i mesto sa dusom. Odlucio sam da tu iznajmim sobu sa pogledom na dvoriste kako bi mogli da se posvetimo jedno drugome u osami. Legao sam na krevet , zazmurio, opustio se. Sedela je na stolici prekoputa.
- Pricaj sve sto zelis. Ja cu da te slusam i pravim filmice.
- Zelim da konacno dodirnem tvoju kozu, tvoje lice, jer smo samo ovde ti i ja.
- Ne brzaj , zelela si pricu.
- Od prvog trena zelela sam tebe, kravo moja glupava.
- Muuuuuuuuuu tele moje blentavo.
Ispijao sam poslednji gutljaj kafe kada sam konobaru dao znak da jos jednom donese istu turu, nije nam se zurilo.
- I ti si to krio od nas, koliko?- zagraktale su sve tri odjednom.
- Nisam krio samo sam hteo to live da vam ispricam .
- Neces valjda i ti… rastuzila se Didi.
-Didiiii ma neeeeeeeee mi moramo uvek biti u prednosti, ako nam je dvoje ukrao Beograd moramo i mi Beogradu bar jedno.
- Ljubim ja tebe tako pametnog, znala sam da me nikada neces izdati kao ove dve.- sa pobedonosnim osmehom je rekla.
- Sve da ali Didi tebe nikada.
LM (elem) Ljubav na daljinu nimalo nije laka ali svakako nije ni neostvariva. Sa mogucnoscu da se vidjamo kada nam obaveze dozvole u nasim susretima smo maximalno posveceni jedno drugome. Probudila je u meni osecanje novog proleca, kada leptirici lete po celom telu. Posle mnogo odricanja, suza i bola, kada sam se najmanje nadao desila mi se ahhhhhhh ta ljubav.
p.s.
Ljubav je neuhvatljiva i uzaludno je trcati za njom. Ona se ne planira niti moze predvideti. Ljubav se jednostavno desi i na prvi pogled se prepozna. I najludji snovi su ostvarivi samo ako dovoljno verujemo u njih ili umemo dovoljno strpljivo da sanjamo.
Moj san o ljubavi postao je java , toliko lepa da pomislim cesto da budan sanjam. Telence moje muuuuuuuu te tvoja luda krava.
mareziluka
ČOKOLADNE KUGLICE
Potrebno:
300 gr samlevenog Plazma keksa
5 jaja
3 stangle cokolade
3 kasike margarina
2 kasicice kakao
200 gr kokosa
150 gr secera
Belanca umutiti u sneg zatim dodati zumanca i secer i sme dobro sjediniti mesajuci zicom ili kasikom. U to dodati izrendanu cokoladu, neotopljen margarin , keks i 150 gr kokosa. Umesiti kompaktibilnu masu i praviti kuglice. Kuglice uvaljati u preostali deo kokosa.
Prijatno!